Semantički je opis dvorazinski. Sastoji se od definicije pojedinačne semantičke funkcije (za svaki glagol) i pojmovne kategorije koju može ostvariti određena sintaktička dopuna. Opisna definicija pojedinačne semantičke funkcije temelji se na parafraznoj definiciji glagola i mora sadržavati iste značenjske dijelove kao i glagolska definicija. Ako je definicija jednoga od značenja glagola brinuti se ‘biti u brizi ili zabrinut‘, onda je opis semantičke funkcije nominativne dopune ‘onaj koji je u brizi‘. Pojmovne kategorije sintaktičkih dopuna preuzete su iz njemačkoga rječnika bez većih promjena budući da pojmovne kategorije ne pripadaju jezičnom, već izvanjezičnom znanju. Pri opisu rečeničnoga dijela s pomoću pojmovnih kategorija obrađivač ima izbor između dviju nadređenih kategorija: bez ograničenja i pojmovna kategorija. Dakle, pretpostavka je da dopune nekih glagola nisu ograničene na određeni broj izvanjezičnih pojmova, odnosno da nemaju semantičkih ograničenja. Tako će nominativna dopuna ‘ta haljina‘ u rečenici „Ne sviđa mi se ta haljina.“ biti dopuna bez semantičkih ograničenja, dok će dativna dopuna ‘mi‘ biti ograničena na [živo, osoba]. Ne zapisuju se dopune koje realiziraju neočekivanu pojmovnu kategoriju proizišlu iz poetske ili neuobičajene upotrebe glagola. Zapisuju se dopune uz glagole kojima se izriču uobičajena prenesena značenja i ispred pojmovne kategorije stavlja se oznaka [pren.]. Stoga je nominativna dopuna ‘cijela dvorana‘ u rečenici „Njegovoj šali nasmijala se cijela dvorana.“ označena kao [pren.: mjesto]. Pojmovne kategorije na koje se mogu odnositi priložne dopune odvojili smo od ostalih pojmovnih kategorija i trenutačno ih je sedam (mjesto, vrijeme, sredstvo, način, uzrok, svrha te količina/dimenzija/stupanj/veličina).