uzrujavati nesvr.

psihološki glagoli

prez. 1. l. jd. uzrujavam, 3. l. mn. uzrujavaju, prid. r. m. uzrujavao, prid. r. ž. uzrujavala, gl. prid. trp. uzrujavan

NomD, AkD

◊ Ne uzrujavaju ga nimalo kritike nakon predstave u Varaždinu.

kritike nakon predstave u Varaždinu - NomD: nominativ [ono što izaziva uzrujanost u kome: bez ograničenja]

ga - AkD: akuzativ [onaj u kome što izaziva uzrujanost: živo, osoba, skupina ljudi]

NomD, AkD (InstD)

◊ Sjevernokorejci uzrujavaju Ameriku svojim nuklearnim programom.

Sjevernokorejci - NomD: nominativ [ono što izaziva uzrujanost u kome: bez ograničenja]

Ameriku - AkD: akuzativ [onaj u kome što izaziva uzrujanost: pren.: geografsko mjesto]

svojim nuklearnim programom - (InstD): instrumental [ono čime tko u kome izaziva uzrujanost: bez ograničenja]

NomD

◊ Sad se više (ja) ne uzrujavam, vratilo mi se samopouzdanje.

ja - NomD: nominativ [onaj tko je uzrujan: živo, osoba, skupina ljudi]

NomD (PrijeD)

◊ Ne uzrujavajte se (vi) oko malih stvari.

vi - NomD: nominativ [onaj tko je uzrujan: živo, osoba, skupina ljudi]

oko malih stvari - (PrijeD): oko + genitiv [ono zbog čega je tko uzrujan: bez ograničenja]

NomD (InstD)

◊ Wall Street se nije pretjerano uzrujavao predvidljivim padom vrijednosti dionica.

Wall Street - NomD: nominativ [onaj tko je uzrujan: pren.: prostor]

predvidljivim padom vrijednosti dionica - (InstD): instrumental [ono zbog čega je tko uzrujan: bez ograničenja]

Obavijest: U ovome značenju (uzrujavati se 2) uz glagol se često pojavljuje dodatak uzroka ostvaren prijedlogom i imenicom u genitivu ( + gen.), npr.